nedjelja, 10. rujna 2017.

Savijača sa šljivama

Sa ljetnog kolača uskočila sam u šljive, preskočila sam još poneko ljetno jelo, preskočila sam i dojmove i svu onu dobru hranu sa odmora, ušuljala sam se sada ovdje na blog kao što se pomalo šulja i jesen koja samo što nije stigla. Ali niti ljeto se još ne da pa bez obzira na vrijeme zadnjih dana koje nam sve češće donosi kišu i hladnije dane nekako sam uvjerena da će nam donijeti  još toplih i sunčanih dana. O da, sigurno hoće kao što će nam donijeti i još divnih plodova kojih smo se ove godine sigurno svi nauživali, a i još ćemo, sada su na redu šljive :) 







Šljive su me dočekale po povratku sa odmora, kažem im da su mi malo uranile, a svi me čudno gledaju i kažu da ništa nije uranilo već da sam se ja malo izgubila :) Hm, pa sad baš izgubila, ajde nisam baš, ali da mi vrijeme leti i sve prebrzo dolazi i prolazi istina je. Prošao je tako i odmor, bilo je prekrasno, zato je valjda tako brzo prošlo, i već smo se vratili standardnim obavezama i onima koje će tek doći. Vratila sam se i kuhinjici, miriše opet iz mojih lončića, vrijeme je i kada dragi I.i ja i još dobar dio obitelji imamo rođendane pa kombiniram pomalo čime ćemo se počastiti, dolazi uskoro i draga K.na fakultet (ajme kad je prije došla do fakulteta :) ) pa će se skuhati nešto  i za studente, a za početak ili možda ipak za kraj ljeta zamirisala je savijača od šljiva. 







Vrijeme je i kada češće mislim na dragu Snježu, našu Vrtaljicu koja nas baš u ovo vrijeme  prerano napustila i pitam se zašto je takva žena morala baš tako rano otići. Snježa je voljela šljive i puno toga je radila od šljiva, sigurno bi i sada sa nama dijelila svoje odlične recepte, a koliko mi nedostaju njezini recepti toliko mi nedostaju i njene priče i komentari. Draga naša Snježa, Vrtaljica. 

A moja draga prijateljica S.i ja prošlu subotu vratile smo se sa godišnjih odmora, a time i našoj tradiciji "kavica i plac subotom" :) , na placu šljive i ona me uvjerava kako obavezno moram napraviti džem od šljiva i to baš odmah. Hm, ali ja nisam planirala, zapravo nisam niti promislila prošli vikend praviti džem od šljiva , mislim praviti ću ga sigurno , bez toga ne ide, ali kasnije, uostalom sada još niti cijena šljiva nije ona za džemove :) . A šljive volim, ali ih ipak ne bih sve pojela svježe i odmah odlučim kako ih kupujem i pravim savijaču. Dragi I.je dan ranije donio jabuke za savijaču pa će biti koja štruca od jabuka, a ubaciti ću i koju od šljiva. 

Savijače ili štrudel kako ga zovemo u Dbk jako volim, pamtim onaj bakin štrudel od jabuka i svaki uspoređujem sa njime, onaj za koji sam rekla da je "kao bakin" još nisam niti jela niti napravila. Ali baka je pravila samo onaj od jabuka, od šljiva nikad. Nisam ga niti ja pravila do nedugo, ali kada sam napravila prvi napravila sam i drugi,pa treći, ....pa sada i ovaj :) 

Savijača od šljiva 
(za 2 štruce) 

- 6 kom tankih kora za savijače (sa jajima) 
- 600 g šljiva (očišćenih od koštica) 
- 2 žlice soka od limuna 
- 20 g maslaca 
- 4 žlice smeđeg šećera 
- 1 vanilin šećer 
- 1 žličica cimeta 
- cca 1 dcl ulja 
- cca 1 dcl vode 
- šećer u prahu za posipanje 

- Šljive oprati i narezati na četvrtine. Preliti ih sokom od limuna 
- U dublju tavu staviti maslac i lagano ga zagrijati da se otopi. 
- Dodati šljive i promiješati 
- Dodati smeđi šećer i vanilin šećer, zagrijavati na srednjoj vatri dok ne uzavri, i zatim još 10-tak minuta uz mješanje dok se šećer ne otopi i počme lagano karamelizirati. 
- Na kraju dodati cimet i umješati ga 
-Ostaviti da se malo prohladi 

- Za svaku štrucu pripremiti 3 kore 
- Svaku koru premazati uljem i vodom (može se i spojiti ulje i voda pa premazati, ali ja radim tako da namažem posebno,  prvo uljem , a zatim vodom) 
- Na zadnju koru, na jednoj trećini kore,  staviti pola pripremljenih šljiva i saviti sve u štrucu 
- Svaku štruci po vrhu lagano premazati vodom 
- Štruce staviti u pleh na papir za pečenje, zatim u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i peći oko 20-25 minuta 
- Kada je gotovo (štruce će lagano potamniti po vrhu)  izvaditi odmah iz pećnice i prekriti čistom kuhinjskom krpom prethodno namočenu u hladnoj vodi i ocijeđenu. 

- Kada se savijače ohlade narezati ih, posuti šećerom u prahu i poslužiti. 

A što mirišeeeee...... :) mmmmm, dosta je da je tu samo cimet, ali i smeđi šećer je napravio svoje, a tek fine , sočne šljive. Napravite li uz to domaće tijesto ili kore  (čime se ja ovaj put ne mogu pohvaliti, ali imala sam sreću sa kupljenim uistinu izvrsnim korama) uživanje je neizbježno :) 








Sočno, fino, dobro ! Ne treba zanemariti niti brzinu i jednostavnost kojom ćete doći do ovog mirisa i okusa, a nećemo se praviti niti da ne znamo da je vani i u subotu poslije podne kada je zamirisala ova savijača bilo kišno i prohladno vrijeme, stoga ugođaj baš za ovu savijaču je bio potpunh :) 

Naravno, ne pravim se ja da ne vidim da jednu štrucu i nisam baš najbolje zamotala, vidi se to jako dobro na ovom presjeku, ali vjerujte nije bilo baš tako važno, kada sam zagrizla ovaj čudno zamotani komad bilo je zapravo i neprimjetno :) 








Dragi I. je rekao da mu je savijača sa šljivama dobra, ali on ostaje kod one od jabuka. I to je u redu, stara dobra klasika niti ovaj put nije zakazala, bila je kao i uvijek stara dobra savijača od jabuka, ili štrudel od jabuka, onaj za kojim još uvijek tragam da bude "kao bakin" , a dok ga ne nađem uživati ću u onima koje budem napravila i sa kojima me počaste. I u ovome od šljiva :) 


utorak, 27. lipnja 2017.

Ljetni voćni kolač

Volim svoju sestru 😊 , a tko svoju ne ne voli ? Odrasle smo zajedno, ona mlađa , ja starija pa se nekako podrazumijevalo da o njoj brinem, vodim gdje i ja idem, pazim na nju, učim je, ….jer eto ja velika sam uvijek znala što i kako treba, a ona mala baš i nije. Hm, onda je to bilo tako, a danas znam da sam i ja zapravo cijelo vrijeme od nje puno učila, onako kako djeca uče jedni od drugih. Kasnije, iako smo se razdvajale svaka na svom životnom putu ostale smo uvijek povezane, prava je to sestrinska ljubav i ne mogu niti zamisliti da bude drugačije. Ona je sestra zbog koje kažem kako je divno imati sestru , kako sam sretna što je imam i što je ona, moja draga P. baš moja sestra :)   I danas kada smo obje velike  brinem o njoj, a znam da i ona isto tako brine o meni. Ona, sestra,  me nasmije i naljuti, iznenadi, razveseli, …..ona je danas odrasla žena i majka, ali je i dalje ostala „moja mala sestra“ i tako će nekako uvijek biti 😊
Ona je mama moje najdraže nećakinje K. i samim tim je posebna, a njih dvije su prava podrška mojim kulinarskim eksperimentima i blogu. Sestra uvijek ima lijepu riječ za ono što pripremim, dijeli moje recepte, a neki dan je ispekla ovaj kolač koji sam potom ispekla i ja.









 Kolač, reklo bi se ni počemu poseban, biskvit i voće , što tu ima tako važno i posebno ? Ima, to je kolač našeg djetinjstva, voljele smo ga obje, a pekla sam ga uglavnom ja. Danas ga pečemo svi u obitelji.  Šifra: „Zaliveni“ 😊 , zašto baš zaliveni, zato što se smjesa za biskvit zalije u kalup, posloži voće i gotovo. Teško da može biti jednostavniji, a nosi onaj miris i okus djetinjstva. Onog djetinjstva kada smo sestra i ja držeći se za ruke išle zajedno u vrtić, zatim istim autobusom u školu, pa prve zabave, svaka sa nekom svojom ekipom, a opet tu negdje zajedno, ......i tako sve do danas, pratimo se nas dvije, a prati nas i ovaj kolač :) 









Naše djetinjstvo je bilo lijepo, onakvo kakvo bi svako trebalo i biti. Pamtim mnoge lijepe slike i mogla bih satima pričati o tome, naša K.voli slušati te priče, a sestra i ja današnje razgovore često započinjemo sa „sjećaš li se……“ i onda se sjetimo nečega što nas je posebno veselilo ili što nam je tada bilo jako važno, a danas djeluje pomalo smiješno. Važni su svi ti trenutci koje smo zajedno proživjele, a važan je bio i ovaj kolač, ne samo zato što smo ga cijelo ljeto pravili sa voćem kako je dolazilo (jagode, trešnje, višnje, breskve, nektarine, marelice….) ali ipak najčešće sa breskvama, već i zato što je ovaj kolač  imao i svoj poseban dan.

Na Brgatu gdje smo živjeli slavila se Sveta Ana i u svakoj kući se pripremao ručak za rodbinu i prijatelje, mirisali su i kolači. U sred ljeta, na otprilike 30-tak stupnjeva, bez današnjih klima uređaja, i ….   iako je bilo vruće nije bilo posebno teško. Ali je bilo posebno važno da trpeza za dočekati goste bude namještena onako kako treba, bijeli svečani stoljnjak, svečani tanjuri, čaše, na stolu zdjela voća i kolači za doček.  Kaže mi moja draga prijateljica M. da kod njih doma priprema nije bila gotova dok se na stol nije stavila zdjela sa najljepšim i najmirisnijim breskvama, tada je mogla sjesti i reći „sve je spremno“. E, a kod nas doma nije bilo gotovo dok se na stol nije stavio ovaj kolač, tada uobičajeno sa breskvama, zapravo uvijek sa breskvama,  koje su virile i mirisale iz mekanog biskvita. Kolač sam pekla ja, i pamtim kada me mama ranije ujutro budila da ga ispečem jer je kasnije pećnica trebala za druge stvari, a ja bih onako snena znala napamet recept i kolač bi ubrzo zamirisao.










Sestra je neki dan ispekla kolač, rekla mi je da ga je napravila sa marelicama, kasnije se predomislila i javila mi da su bile breskve, .......a nakon nekog vremena zaključila je da se ipak radilo o nektarinama :) Zar je uopće važno, bio je kolač i ispao joj je super :)  Eto, to je moja sestra i zato je posebno volim :) 

Ja sam ga danas napravila uz minimalne dorade u odnosu na originalni recept koji sam i u snu znala, a znam ga i danas kada sam dio ulja zamijenila maslacem i dodala tek malo korice limuna i kalup za pečenje posula smeđim šećerom. Naš kolač je i dalje jednako ukusan i još samo malo mirisniji. :) 



Ljetni kolač sa voćem


- 300 g brašna 
- 1 vrećica praška za pecivo
- prstohvat soli 
- 3 jaja
- 150 g šećera 
- 2 vrećice vanilin šećera 
- 100 g maslaca 
- 50 ml ulja 
- 100 ml mlijeka 
- korica 1 limuna 
- cca 400 g voća po izboru , ja sam koristila marelice i trešnje
- komadić maslaca i 2-3 žlice smeđeg šećera za kalup
- šećer u prahu za posipanje

- Voće oprati, očistiti od koštica i peteljki i narezati na komadiće
- Mlijeko zagrijati da bude mlako
- Maslac otopiti i malo ga prohladiti
- U posudi pomiješati brašno, sol i prašak za pecivo
- U drugu posudu staviti jaja, šećer, vanilin šećer i koricu limuna i sve miksati mikserom na najvećoj brzini oko 10-tak minuta da postane pjenasto
- U smjesu sa jajima pomalo dodavati mješavinu brašna, zatim ulje, maslac i mlijeko i cijelo vrijeme mmješati mikserom na najmanjoj brzini
- Kada je smjesa dobro umješana i konzistencije malo gušće od one za palačinke izliti je u kalup.
- Kalup prethodno namastiti maslacem i posuti smeđim šećerom ili obložiti papirom za pečenje, malo ga navlažiti i posuti smeđim šećerom
- Na smjesu rasporediti pripremljeno voće i peći u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva, oko 35-40 minuta.

Originalno kolač smo uvijek pekli u četvrtastom kalupu, a ja sam ga kasnije počela peći i u duguljastom kao štrucu kruha, u kalupu za kuglof, ili kao ovaj današnji u okruglom kalupu promjera 26 cm.


Kolačić miriše, tijesto raste, voće se udobno smješta u mekanom tijestu, gledam i sada već jedva čekam probati ga i ovaj put. I dok su nekada to uglavnom bile breskve, iz današnjeg kolačića izviruju marelice i trešnje, kombinacija koja se pokazala jako dobrom.










Imam goste na ručku i na kraju poslužujem ovaj kolač. Njima je to skoro pa običan biskvit sa voćem, marelice su malo i kiselkaste ali kažu da im je dobar, za mene je kolač poseban, uvijek odličan. I ovaj put mi je takav, korica limuna u tijestu se pokazala dobrim dodatkom, a smeđi šećer kojim je sada kolač obložen tako fino krcka i daje mu neku posebnu aromu i okus. Dragi I. kaže da je kolač jako dobar i to mi je drago, već i prije ga je probao, ali ovaj put je rekao da mu je sutradan bio još i bolji, mekši i sočniji. 








A nas dvije, sestra i ja, uživamo u uživati ćemo i dalje u svakom zajedničkom trenutku, u tome što smo sestre, ali i u svakom komadu našeg kolača, "zalivenog" :)